Razdoblje pandemije koronavirusa sve nas je suočilo s mnoštvom stresnih promjena. Kada je sve započelo bila nam je ograničena mogućnost kretanja, rjeđe smo viđali članove šire obitelji i prijatelje, bili smo zabrinuti za očuvanje radnih mjesta te za zdravlje i dobrobit sviju nas. Od tada pa do danas kontinuirano pratimo brojke oboljelih, preminulih, cijepljenih, necijepljenih. Pandemija traje već godinu i pol te smo se nekako privikli na novi način života. Međutim, sve navedeno i dalje utječe, osim fizičkog, i na naše mentalno zdravlje te na naše kapacitete za nošenje sa stresom. Kako se naši kapaciteti smanjuju postajemo razdražljiviji, lakše planemo i češće dolazi do svađa, što posljedično može dovesti i do nasilja. Činjenica je da je stres čest okidač nasilja u obitelji, što se pokazalo i tijekom perioda karantene.

Koronavirus je nov virus te kao takav nova prijetnja koja nam je manje poznata od sezonske gripe. Što manje znamo o određenoj prijetnji raste strah i osjećaj neizvjesnosti te se nerijetko javljaju i ponašanja kojima se pokušava vratiti osjećaj kontrole, ponašanja kao što su spomenuta masovna kupovanja i stvaranje zaliha hrane i potrepština, kupovina zaštitnih sredstava i maski i sl.

Preuzmi dokument

Sve što se oko nas događa, ljudima je psihološki iznimno teško - jedva su se počeli miriti s koronom i odgovornošću za njezino širenje, a sad je došao i potres. Sve to kod ljudi može izazvati ozbiljnu psihološku krizu jer je riječ o kombinacije dviju velikih kriza - pandemije koronavirusa zbog koje moraju ostati kod kuće i potresa zbog kojeg su morali bježati iz stanova. Potres je tipična šok-kriza. Bilo kakav gubitak sigurnog tla pod nogama aktivira evolucijski strah.

Globalna pandemija koronavirusa našu je svakodnevicu iz temelja promijenila, a obzirom da su škole zatvorene, po prvi puta se i djeca susreću s novim načinom nastave koja se sad održava putem Interneta ili na televizijskim programima.

Obiteljski život je dovoljno težak u uobičajenim vremenima, a sada usred pandemije virusa, ne čudi što su mnogi pod pritiskom. Kakva god nečija obiteljska situacija bila, apsolutno sve je izazov: ako i jeste u ljubavi s partnerom i članovima obitelji s kojima živite, simbioza zna izludjeti čovjeka. Potreban nam je, svima, prostor za disanje, za snagu da ponovno izmislimo sebe da bismo bili dobro (i dobri) u nekom odnosu.

U kontekstu pandemije koja hara, među informacijama koje medicinska struka navodi kao činjenične je i informacija da su osobe starije životne dobi rizičnije da se zaraze koronavirusom, odnosno da je virus puno smrtonosniji za njih nego za mlađe. Kao što je navedeno u tekstu koji objavljuje DPP, dio populacije odahne kada ovo čuje jer nisu među starijima te se nadaju da će, ako se i zaraze virusom, proći bez većih negativnih posljedica.

Hrvatsko psihološko društvo poručuje:

Znamo da karantena, kao ultimativni oblik zabrane kretanja, stvarno može dovesti do psihičkih poremećaja čak i kod sasvim zdravih ljudi. Tu nema razlika između starijih i mlađih, ili muškaraca i žena. Svi mogu time biti pogođeni.

Kriza sve dulje traje i što vrijeme više odmiče, ljudi se jednako bore s emocijama, kao i s ekonomskim posljedicama. Čovjek je društveno biće, evolucija nas je na brutalan način naučila da je povezanost ključna za opstanak, ali koronavirus je progutao globus u vrijeme u kojem više ljudi živi samo nego ikad prije u ljudskoj povijesti.

Situacija u kojoj smo se našli zbog pandemije COVID-19, nije samo stavila na test financijski sustav i poslove. Ona je i veliki je test naših partnerskih odnosa, emocija i vrijednosti koje nas vode kroz svakodnevno funkcioniranje.

Živimo u posebnim okolnostima. Utječu na sve nas, a posebno na najranjivije skupine, djecu i mlade. Mjere izolacije mogu biti vrlo stresne za samu djecu, jer znamo da je djeci potrebno kretanje, zabava na otvorenom. Kad govorimo o potencijalnim psihološkim efektima na samu djecu, dvije su skupine posebno osjetljive i rizične.

Psihološke posljedice karantene, koja je u različitom stupnju i dalje prisutna, zabrinjavaju stručnjake koji se bave mentalnim zdravljem. Neizravne se posljedice akumuliraju i to vrijedi za sve zemlje u kojima se provodi ova drastična mjera, a naše je moderno društvo već desetljećima ne pamti. Trenutna situacija traži od nas da, osim kada je to neophodno, ne napuštamo svoje mjesto stanovanja i da izbjegavamo fizički kontakt sa drugim ljudima, kako bi zaštitili sebe, ljude koje volimo i zajednicu.

Kako bi se smanjilo širenje coronavirusa, veliki broj vlada odobrio je promjenu načina rada. Cijeli niz službi ima radnu obvezu i radi cijelo vrijeme trajanja ove epidemije, mnogi zaposlenici rade od kuće i/ili u smjenama, dok dio radi u smanjenom opsegu ili ne radi zbog propisanih mjera.