Teorija privrženosti: pomagalo za zdrave obiteljske i partnerske odnose

Kada govorimo o obiteljskim i partnerskim odnosima, teorija privrženosti je jedan od korisnih koncepta koji nam pomaže razumjeti njihovu važnost i utjecaj na našu dobrobit. Ova teorija, razvijena od strane psihologa Johna Bowlbyja, ističe vezu između ranog emocionalnog vezivanja i kasnijeg mentalnog i emocionalnog razvoja pojedinca. U ovom članku istražit ćemo što teorija privrženosti kaže, zašto je važna i kako nam može pomoći u izgradnji zdravih obiteljskih i partnerskih odnosa.

Što je teorija privrženosti?

Teorija privrženosti tvrdi da ljudi imaju prirodnu sklonost za stvaranje sigurnih emocionalnih veza s drugim ljudima, posebno s primarnim skrbnicima u ranom djetinjstvu. Ove rane veze imaju izuzetan utjecaj na formiranje naših emocionalnih obrasci i načina interakcije s drugima kasnije u životu.

Teorija navodi četiri tipa privrženosti:

Sigurna privrženost: Osoba vjeruje da je vrijedna ljubavi i brige te da su drugi pouzdani i pristupačni.

Nesigurna izbjegavajuća privrženost: Osoba izbjegava intimnost i bliskost kako bi izbjegla povredu ili ovisnost o drugima.

Nesigurna anksiozna privrženost: Osoba osjeća tjeskobu i nesigurnost u vezi, često strahuje od napuštanja ili odbacivanja.

Dezorganizirana privrženost: Osoba doživljava konfuziju i strah u odnosu, a ponašanje može biti proturječno i nepredvidljivo.

Važnost teorije privrženosti

Teorija privrženosti ima duboke implikacije za naše obiteljske i partnerske odnose. Poznavanje svoje i tuđe sklonosti privrženosti može nam pomoći razumjeti obrasce ponašanja i emocija unutar veza te pružiti smjernice za razvoj zdravih i zadovoljavajućih odnosa.

Prvi korak u primjeni teorije privrženosti je razumijevanje vlastite privrženosti. To podrazumijeva osvještavanje vlastitih emocionalnih reakcija, ponašanja i navika koje se javljaju u bliskim odnosima.

Pitanja koja si možemo postaviti: Osjećam li se sigurno i voljeno u svojim odnosima? Kako reagiram kada se osjećam odbačeno ili zapostavljeno? Kakav je moj stil komunikacije s partnerom ili obitelji?

Drugi korak je prepoznavanje privrženosti naših partnera. Ovo uključuje aktivno slušanje i promatranje njihovog ponašanja i reakcija.

Pitanja koja možemo postaviti uključuju: Kako se moj partner ponaša u bliskim odnosima? Je li sklon otvorenosti i intimnosti ili izbjegava bliskost? Osjeća li se sigurno i voljeno u našoj vezi? Razumijevanje privrženosti partnera omogućuje nam prilagodbu našeg ponašanja i pružanje odgovarajuće podrške.

Otkrivanje disfunkcionalnih obrazaca

Jedna od ključnih koristi teorije privrženosti je prepoznavanje neučinkovitih obrazaca privrženosti. To su obrasci ponašanja i interakcije koji otežavaju razvijanje zdravih, poželjnih i bliskih odnosa. Na primjer, osoba s nesigurnom anksioznom privrženošću može stalno tražiti potvrdu i pažnju, inzistirati da se svaki problem komunicira i rješava bez odgode, a dok osoba s nesigurnom izbjegavajućom privrženošću može izbjegavati bliskost, kao i direktne razgovore usmjerene na rješavanje problema. Prepoznavanje ovih obrazaca omogućuje nam da radimo na njihovom ispravljanju i razvijanju sigurne privrženosti.

Kako primijeniti teoriju privrženosti u obiteljskim i partnerskim odnosima?

Komunikacija

Aktivna i empatična komunikacija ključna je za izgradnju sigurne privrženosti. Otvoreno razgovarajte o svojim osjećajima, potrebama i očekivanjima. Budite prisutni i podržavajući kada bliska osoba izražava svoje misli i emocije. Važno je slušati i biti otvoren za razumijevanje stanja, doživljaja i potreba drugih s kojima želimo biti u odnosu.

Pružanje sigurnosti

Pružanje emocionalne sigurnosti važno je u odnosima. Budite dostupni, podržavajući i pouzdani za svoje voljene osobe. Pokažite im da ste tu za njih kroz riječi, djela i geste ljubavi i brige. Neka vaš partner i obitelj znaju da su voljeni i da mogu računati na vas.

Rad na ranim povredama

Ako ste prepoznali da imate nesigurne obrasce privrženosti ili da postoje ranije povrede u vezi, može biti potrebno raditi na novom razumijevanju ili razvijanju drugačijih obrazaca mišljenja i ponašanja. Traženje pomoći stručnjaka, poput terapeuta specijaliziranih za obiteljske odnose ili partnersku terapiju, može vam pomoći da istražite svoje odnose i razvijete za sebe bolje ideje o sebi, drugima i odnosima. Terapeut će vam pružiti podršku i smjernice u procesu oblikovanja sigurne privrženosti i stvaranja zdravih veza.

Zaključno, teorija privrženosti nam pruža duboko razumijevanje veza i privrženosti u obiteljskim i partnerskim odnosima. Razumijevanje svoje i tuđe privrženosti omogućuje nam da izgradimo zdrave i zadovoljavajuće veze te stvorimo emocionalnu sigurnost. Kroz komunikaciju, pružanje sigurnosti i rad na ranim povredama, možemo aktivno primijeniti ovu teoriju i poboljšati kvalitetu naših obiteljskih i partnerskih odnosa.

Mia Rohlik, socijalni pedagog i psihoterapeut pod supervizijom

Korištena stručna literatura:

Bowlby, J. (1982). Attachment and loss: Retrospect and prospect. American journal of orthopsychiatry, 52(4), 664-678.

Mikulincer, M., & Shaver, P. R. (2007). Attachment in adulthood: Structure, dynamics, and change. Guilford Press.

Johnson, S. M. (2019). Attachment theory in practice: Emotionally focused therapy (EFT) with individuals, couples, and families. Guilford Press.