U našem društvu prevladava stav da se „nije lijepo ljutiti". I kada bolje pogledamo naličje ljutnje – mrštenje, sužene kapke, stisnute usnice uz povišeni ton glasa ili stisnute šake, to zaista nije ugodan prizor. S druge strane, naporan trening, zdravi čajevi ili injekcije penicilina također nisu „lijepi", no čini se kako nam ne smetaju u tolikoj mjeri. Kako to?
Dio odgovora leži u činjenici da smo svjesni vrijednosti zdravog načina života i lijekova za bolesti, dok ne uviđamo pravu vrijednost ljutnje. Ljutnja je zapravo pozitivna emocija – jer ima važnu svrhu, iako je sam doživljaj neugodan. No kada se ne bismo ljutili, drugi bi nas vjerojatno „pregazili". Kada se emocionalno inteligentna osoba naljuti, ona je svjesna da je ljuta, može točno identificirati izvor ljutnje, riječima izražava svoju ljutnju (a da nikome ne naudi) i zna koja je funkcija ljutnje. To je nešto što se (ne) nauči s iskustvom od ranog djetinjstva. Zbog toga je važno adekvatno podržavati i usmjeravati djecu u situacijama koje ih frustriraju i ljute.
Čemu služi ljutnja?
Ljutnja je emocija koja se javlja kada procijenimo da se netko neopravdano ponaša ugrožavajuće po nas (fizički ili emocionalno). Primjerice ako netko uvrijedi ili napadne nas, osobu koju volimo, zanimanje koje nam je važno, klub za koji navijamo i sl., prirodna reakcija je da se naljutimo.
Kada se naljutimo, naše tijelo se u jako kratkom vremenu aktivira i pokrene kako bismo uspješno „obranili" sebe, svoje bližnje ili nešto što nam je važno. Ljutnja nam omogućava da:
- se aktiviramo kako ne bismo dugotrajno trpjeli nepovoljne situacije,
- zatražimo od drugih da promijene ponašanje koje nam ne odgovara,
- očuvamo vlastite psihološke granice u odnosu na okolinu,
- uredimo neposrednu okolinu prema vlastitim vrijednostima,
- doživimo osjećaj moći koji je povezan s osjećajem vlastite važnosti.
Što ako se ne ljutimo?
Ponekad ljudi misle da se „nema smisla ljutiti", što može ukazivati na razvijeni osjećaj bespomoćnosti. Ljutnja ima svoju svrhu i od nje imamo jasnu korist, ako ju izražavamo na neagresivan način. Znači, itekako ima smisla ljutiti se.
Nekima od nas (odraslima i djeci) je teško izraziti ljutnju u trenutku kada nam nešto zasmeta. Tada prešutimo jednu situaciju, pa drugu, pravimo se da nam ništa ne smeta i u trećem slučaju „eksplodiramo" i reagiramo pretjerano. Kada ju potiskujemo, naša ljutnja nas kontrolira. Da bismo to spriječili važno je dopustiti si da se naljutimo, jasno to izraziti i pravovremeno se zauzeti za sebe.
Ako primijetite da vam je teško izraziti ljutnju, ili ju pak teže kontrolirate, slobodno se obratite našim stručnim radnicima i radnicama u Obiteljskom centru radi besplatne i stručne podrške.
Ivana Mihotić Sekovanić, mag. psych.