Početak školske godine za sobom donosi nove brige, izazove, promjene, različite emocije kako za djecu, tako i za roditelje i stručnjake u području obrazovanja. Polazak u školu posebno je veselje i uzbuđenje za prvašiće, roditelje, odgajatelje iz vrtića koji se opraštaju od još jedne generacije djece te za učitelje koji iščekuju novu generaciju školaraca koju će pratiti kroz daljnje razdoblje učeći ih i odgajajući ih (Manestar 2006; prema Mešić 2013). Naravno, svaka promjena zahtjeva određeno vrijeme za prilagodbu novim okolnostima, a polazak u školu je sasvim jedna nova etapa funkcioniranja kod prvašića te se njihova svakodnevica mijenja. Ponekad je prisutna sreća i radost zbog novih izazova, a ponekad se javlja zabrinutost oko budućnosti i tuga za vrtićem, prijateljima i ranijom svakodnevicom.
Važno je naglasiti kako je polazak u školu jedna tranzicija koja sa sobom nosi razvojne zadaće za djecu i njihove roditelje, a za čiju je prilagodbu potrebno vrijeme, strpljenje i ustrajnost. Promjena djetetovog dosadašnjeg okruženja može biti motivacija i poticaj za daljnje razvijanje vlastitih sposobnosti i stjecanja znanja, no ako je dijete u novom okruženju previše nesigurno tada izostaje napredak sve dok se kod djeteta ne stvori osjećaj povjerenja te se ono ne prilagodi novim uvjetima (Curtis 2002; prema Somoljani Tokić i Kretić Majer., 2013).
Na individualnoj razini promjena je vidljiva utoliko što dijete dobiva novu ulogu učenika, a polaskom u školu uvodi se nova rutina djeteta, nova pravila i obaveze te usvajanje novih vještina i znanja. Iz novonastale uloge stvaraju se zahtjevi i očekivanja te pitanje što se događa ako se isto ne ispuni. Polaskom u školu dijete nastavlja proces socijalizacije, stvarajući nove odnose s drugim učenicima, učiteljem/icom i školskim djelatnicima. Istovremeno najčešće dolazi do gubitka odnosa stečenih u predškolskim ustanovama. Naravno, ne dolazi samo do promjena na individualnoj razini, nego su iste prisutne i na obiteljskoj s obzirom na to da promjena i polazak u školu predstavlja promjenu za cijelu obitelj jer se mijenja i njihovo funkcioniranje u novim okolnostima. Dakle, obiteljska dinamika se mijenja te postoji potreba za prilagodbu te usklađivanjem obiteljskog i poslovnog aspekta sa školskim obavezama (Griebel i Niesel 2012; prema Griebel 2009).
Kako onda pripremiti dijete na polazak u školu?
Ako uzmemo u obzir da su djeci do kraja života potrebni roditelji koji svim srcem podupiru njihove pokušaje da otkriju tko su i da budu to što jesu (Juul, 2022), naravno da se onda možemo prvenstveno osvrnuti na zadaću roditelja.
Najprije potrebno je puno strpljenja u odnosu na dijete koje tek stječe osnovna znanja, uz mnogo dosljednosti i upornosti kako bi kod djeteta stvorili zdrav odnos prema radu i odgovornosti (Goldner-Vukov, 1988). Pripremajući dijete za polazak u školu, roditeljima se predlaže da s djecom pričaju o tome što ih očekuje, a tako da će imati učitelja/icu koja će ih učiti i brinuti se o njima te da će upoznati djecu s kojom će se igrati, družiti, učiti, slaviti rođendane, ići na školske izlete i sl. (Mešić, 2013), ali isto tako, bez obzira na odvajanje, da su i da će roditelji biti uvijek tu za dijete. Tako će roditelj kroz razgovor pripremiti dijete, na njemu primjeren način, što može očekivati i općenito normalizirati nadolazeći period polaska u školu. Pri tome je normalno da i roditelji sami osjećaju određenu razinu stresa zbog promjene i pitanja kako će se moje dijete prilagoditi, kakav će učenik biti, hoće li se pridržavati određenih pravila - često su ova pitanja povezana s njihovim iskustvima tijekom obrazovanja, a osobito iz tog razloga važno da je osvijeste koliko im je bila važna podrška bliskih osoba. Kroz osvještavanje vlastitog iskustva, mogu tako bolje razumjeti potrebe djeteta da pripadaju, da su slobodni izraziti se i da se osjećaju dovoljno važno u ovom važnom periodu.
Izvor: School art Photos | Free download (freepik.com)
Također, kod roditelja je često prisutna briga oko početnog znanja djeteta te brige oko budućeg uspješnog usvajanja gradiva. Međutim, školski uspjeh je povezan s mogućnosti komuniciranja, praćenju pravila i kontroli negativnih emocija (Konold i sur., 2010; prema Magelinskaitė-Legkauskienė i sur., 2018). Osnovnoškolsko razdoblje je vrijeme kada dijete može steći osjećaj postignuća, zadovoljstva i uspjeha, no ujedno i početi sumnjati u svoje sposobnosti te stvarati sliku o sebi kako je manje vrijedno (Brdar i Rijavec, 1998). Za roditelje je važno osvijestiti i ohrabrivati dijete u svim onim sposobnostima koje dijete već sada zna, isticati njegov postignuti napredak uz davanje podrške da nije problem ako nešto još i ne zna jer će to sve naučiti uz pomoć Vas roditelja, učitelja i njegovih vršnjaka (Longo, 2001; prema Mešić, 2013). Drugim riječima, dijete će biti bolje pripremljeno za daljnje školovanje ako ga se ohrabruje da razvija pozitivnu sliku o sebi, razvija svoju znatiželju, da ga se motivira za istraživanje i učenje te osposobi za samostalno stjecanje znanja (Miljak 1996; prema Somoljani Tokić i Kretić Majer, 2013). Kako to učiniti? Razgovorom s djetetom o svim njegovim sposobnostima, moćima, dosadašnjim uspjesima, ohrabrivanjem i slušanjem djeteta. Naravno, da je isto moguće činiti i na neke druge načine, a koji su bliski djetetu. Primjerice, igranjem društvenih igara ili kroz sport, stalno osluškujući potrebe djeteta da bude sigurno, prihvaćeno, voljeno i slobodno.
Uz pozitivnu sliku o sebi , izrazito je važan i stav roditelja prema školi kao mjestu gdje će dijete imati mnogo pozitivnih iskustava, osjećati sigurno, slobodno i prihvaćeno. Naime, pokazalo se kako je pozitivan stav roditelja i djece prema školi od iznimne važnosti za uspješnu prilagodbu djeteta na školu, kao i djetetov školski uspjeh (Pavelski Pyle 2001; prema Sindik i sur. 2014).
Priprema za polazak u školu može predstavljati financijsko opterećenje i stres za roditelje pa kako bi brže obavili zadatke poput kupovine školskih torbi i pribora, pribavljanje knjiga i sl., sve obave sami. Predlažemo ipak da uključite u ove aktivnosti svoje dijete te u ugodnoj atmosferi započnite pripremati njegov budući radni prostor za učenje i pisanje domaćih zadaća.
Izvor: School Photos | Free download (freepik.com)
Za kraj, važno je prisjetiti da smo svi nekada bili ili jesmo početnici, ne samo u školi nego i drugim životnim okolnostima te da je polazak u školu normalan slijed događaja razvoja jednog djeteta i obitelji. „Domaća zadaća" svakog roditelja je pomoći i podržati dijete u procesu učenja, imati pozitivan stav prema školi i učiteljima/cama te ono najvažnije: dati djetetu do znanja da ljubav roditelja prema djetetu ne ovisi o djetetovom školskom uspjehu.1
Obiteljski centar Grad Zagreb svim prvašićima i njihovim roditeljima želi sretan prvi dan škole i uspješan početak školske godine!
Luna Bijelić, socijalna radnica
Ivona Tomić Arland, socijalna radnica
Literatura:
- Brdar I. i Rijavec M. (1998). Što učiniti kad dijete dobije lošu ocjenu?, Zagreb: IEP
- Goldner-Vukov, M. (1988). Porodica u krizi, Beograd: Medicinska knjiga
- 1 Udruga za unapređivanje kvalitete življenja u zajednici ZAJEDNO (2006). Priprema djeteta pred polazak u školu, Senj: Udruga Zajedno i Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti.