Emocije i izazovi koje nam donose promjene.

Kako pomoći sebi i djeci kada nestane uobičajena životna ravnoteža?

Promjene su sastavni dio našeg života i neizbježne su. Možemo ih pojednostavljeno promatrati kao posljedicu naših izbora, ponašanja ili okolnosti. One mogu biti planirane ili neočekivane, dobrodošle ili izazovne, odnositi se na promjene u odnosima, karijeri, zdravlju, životnom stilu ili okruženju. Bez obzira na njihovu prirodu, promjene nas često pozivaju na prilagodbu i donose različite emocije.

To znači da suočavanje s promjenama (posebno onima koje baš i ne želimo) može biti izazovno i možemo pomisliti da je život u tom trenutku izrazito težak. I jest. Promjena (posebno za nas veća promjena) traži nove strategije ponašanja i razmišljanja, odnosno traži od nas da naučimo živjeti na drugačiji način. Istovremeno, koliko god u teškim trenutcima zvučalo nestvarno i daleko, svaka promjena postaje teren za osobnu promjenu i daljnji razvoj naše osobnosti. Ta promjena i razvoj ne isključuju da će nam biti teško već obećavaju da će biti drugačije i da kroz proces prihvaćanja, prilagodbe i učenja, možemo postati otporniji i sposobni za suočavanje s budućim promjenama. Tako sa svakom promjenom možemo postati mudriji, povećati kapacitet razumijevanja sebe, svojih potreba, sklonosti, ponašanja i odnosa te imati više „alata" za snalaženje u današnjem svijetu. Važno je zapamtiti da smo mi ti koji kontroliramo našu reakciju na promjene i da možemo izabrati kako ćemo se nositi s njima.

Da li je u redu imati negativne emocije?

Već duže vrijeme se nastoji potaknuti na drugačije sagledavanje negativnih emocija. Možemo reći da emocije nisu ni pozitivne, ni negativne. Emocije su informacije koje nam tijelo šalje, jedan od jezika kojim naše tijelo i um razmjenjuju informacije. One su za nas ugodne ili neugodne, okrepljujuće ili bolne, poželjne ili nepoželjne, umirujuće ili uznemirujuće…- jer svatko zapravo želi biti dobro. Neugodne emocije su emocije koje često opisujemo kao negativne, a kada nešto opišemo kao negativno nekako vrlo brzo naš mozak spoji s idejom da je ono što osjećamo nepoželjno, neprihvatljivo ili zloćudno. No, važno je čuti i osjetiti sve svoje emocije jer unatoč ugodi i neugodi, svaka ima svoju funkciju i svaka zapravo „radi u našu korist". Uzmimo na primjer ljutnju koju tako često pokušavamo ugasiti i ignorirati da na kraju „puknemo" i na brzinu izaberemo ponašanja koja inače ne želimo, a upravo nam ljutnja govori da se događa nešto što za nas nije dobro, bilo da se radi o nepravdi, prelaženju vlasatih granica i kapaciteta i poziva nas da se zaštitimo, donesemo odluke ili učinimo izbor.

Kada se suočimo s promjenama, često doživljavamo niz emocija poput straha, tuge, anksioznosti ili uzbuđenja. Svi ovi osjećaji su normalni i prirodni dio procesa prilagodbe. Važno je priznati te emocije i dopustiti si da ih osjetimo. Ponekad nam je teško prihvatiti promjene i otpustiti ono što je bilo poznato i udobno. Međutim, proces prihvaćanja i prilagodbe ključni su koraci za kretanje naprijed.

Kako da onda navigiramo brod u nemirnom moru?

Nove okolnosti mogu učiniti da se osjećamo nesigurno ili izgubljeno. U tim trenucima, važno je potražiti podršku od prijatelja, obitelji ili stručnjaka. Razgovor s nekim povjerljivim može nam pomoći da izrazimo i osvijestimo vlastite osjećaje i dobijemo drugačiju perspektivu. Također, možemo dobiti korisne savjete ili strategije za suočavanje s promjenama od onih koji su već prošli slične situacije. Tijekom promjena (ali i inače), važno je njegovati sebe i brinuti o vlastitom emocionalnom i fizičkom zdravlju. To može uključivati održavanje uravnotežene prehrane, redovito kretanje, dovoljno sna i prakticiranje metoda opuštanja poput disanja, kreativnog izražavanja, meditacije, molitve, boravka u prirodi i sl. Važno je biti fleksibilan i otvoren za nove mogućnosti te tražiti koje nam aktivnosti pomažu da se brinemo o svojoj dobrobiti. Biti otvoren i prilagodljiv omogućava nam da se lakše nosimo s promjenama i iskoristimo njihov potencijal.

Djeca također prolaze kroz različite vrste promjena, od malih svakodnevnih promjena do većih životnih prekretnica. Te promjene mogu uključivati promjenu škole, preseljenje, razvod roditelja, dolazak novog brata ili sestre, gubitak voljene osobe ili prilagodbu na nove životne okolnosti.

Kada djeca doživljavaju promjene, često mogu biti zbunjena, nesigurna ili anksiozna. Djeca se često oslanjaju na rutinu i predvidljivost kako bi se osjećala sigurno i stabilno. Kada se te rutine poremete, mogu se pojaviti osjećaji nelagode i tjeskobe. U takvim situacijama, roditelji imaju ključnu ulogu u pružanju podrške djeci i pomažući im da se nose s promjenama.

Jedan od načina na koji roditelji mogu pomoći djeci je osiguravanje otvorenog komunikacijskog prostora. Važno je da djeca znaju da mogu razgovarati s roditeljima o svojim osjećajima, pitanjima i brigama vezanim uz promjene koje prolaze. Roditelji mogu aktivno slušati djecu, postavljati pitanja i pružiti podršku i razumijevanje. Također važno je osigurati da djeca osjete da je njihov glas važan i da su njihovi osjećaji i mišljenja važni.

Osim toga, roditelji mogu pomoći djeci pripremiti se za promjene. To može uključivati pružanje informacija o promjenama koje će se dogoditi, objašnjavanje razloga za promjene i razgovor o tome kako će se te promjene odraziti na djetetov život. Važno je da djeca imaju jasno razumijevanje onoga što dolazi kako bi se osjećala sigurnije i manje anksiozno. Održavanje nekih dosadašnjih aktivnosti i rituala može pružiti djeci osjećaj stabilnosti i kontinuiteta. Važno je napomenuti da svako dijete može reagirati na promjene na svoj način i da nije neobično ako se pojave različiti osjećaji ili ponašanja. Neki se možda privremeno povuku, dok drugi mogu postati razdražljivi ili imati poteškoće u školi. Bitno je da roditelji budu strpljivi i razumijevajući te da pruže podršku i pomoć djeci kako bi se prilagodila promjenama

U konačnici, promjene su neizbježan dio našeg života. Umjesto da se bojimo ili odupiremo promjenama, možemo ih prihvatiti kao priliku za rast, učenje i osobni razvoj. Također, važno je imati podršku drugih ljudi i brinuti o sebi tijekom ovih procesa. Sve promjene dolaze i prolaze, ali ono što ostaje je naša sposobnost prilagodbe i naša snaga da krenemo naprijed.

Mia Rohlik, socijalni pedagog i psihoterapeut pod supervizijom