Jačanje otpornosti majki
Povodom ovogodišnjeg Majčina dana razmišljale smo što bismo iz svoje profesionalne uloge, zaposlenica Obiteljskog centra, mogle i željele ponuditi majkama. Razgovarale smo, čitale, razmjenjivale iskustva rada s majkama u okviru procesa individualnog savjetovanja i grupnih radionica, uzimale u obzir i neka iskustva iz privatnog života i tako smo se domislile!
Pobjedonosno smo objavile da ćemo pozvati majke na grupni susret u Obiteljski centar, Područnu službu Grad Zagreb, kako bismo zajedno promišljale i razmjenjivale iskustva vezano za psihološku ili emocionalnu otpornost (dalje ćemo koristiti samo termin otpornost) i kako nam ona može koristiti u majčinstvu te kako je možemo graditi. Osmislile smo poziv koji nam se činio da na zanimljiv način povezuje otpornost u biljnom i ljudskom svijetu, odaslale smo poziv u svijet i jedino je preostalo čekati mnogobrojne prijave koje će stići....
Međutim, umjesto mnogobrojnih prijava stigao je stres. Naime, prijave majki za sudjelovanje na grupnom susretu nisu pristizale, što je nas kao voditeljice susreta ostavilo s nesigurnošću, manjkom informacija i gubitkom kontrole – tri čimbenika za koje je istraživačka literatura utvrdila da bez iznimke dovode do stresa (Maté, 2020.). Nedostatak prijava za grupni susret u koji smo se investirale vremenski i emocionalno za nas je bio stresor - događaj koji je prijetnja, stvarna (tjelesna) ili tako doživljena (emocionalna) koja bi mogla narušiti homeostazu (sklad unutar organizma, unutarnja ravnoteža, stabilno okruženje); zatim je naš procesni sustav koji doživljava i tumači stresore (primarno mozak) pripisao značenje tom stresoru, nakon čega je uslijedila stresna reakcija – razne fiziološke prilagodbe i prilagodbe ponašanja kao odgovor na stresor.
Budući da većina istraživanja pokazuje da je otpornost rezultat sposobnosti pojedinca da prilikom stresa pronađe najbolji način za sebe da se nosi sa stresom, koristi sve dostupne psihološke, društvene, kulturne i fizičke resurse da bi to ostvarila (Gjurković i sur., 2016.) – i mi smo učinile upravo to. Prepoznale smo situaciju takvu kakva jest i prihvatile je te se usmjerile na rješenje – što MI možemo učiniti? Koje bi moglo biti rješenje u situaciji gdje nemamo dovoljan broj prijavljenih majki za održavanje grupnog susreta? Zaključile smo da bi pisanje ovog teksta moglo biti rješenje s obzirom na to da stavljamo fokus na temu otpornosti majki, a zbog načina na koji to radimo, pisanim putem, moguće je da ovaj tekst pronađe svoj put do većeg broja majki nego što bismo to mogle sa susretom u Zagrebu. I tijekom cijelog ovog opisanog puta bile smo podrška jedna drugoj. Drugim riječima, koristile smo neke karakteristike koje su prepoznate kod osoba s visokom otpornošću.
Karakteristike ljudi s visokom psihološkom otpornosti (Gjurković i sur., 2016.):
1. Svjesnost – da bi se znali nositi sa situacijom i emocijama, moramo ih prije svega biti svjesni. Ljudi s visokom otpornosti svjesni su sebe, svojih emocija i emocionalnih reakcija te ponašanja drugih u njihovoj okolini. Svjesnost omogućava pronalazak novih rješenja situacije.
2. Prihvaćanje da su promjene i stresne situacije dio života – ljudi s visokom otpornošću razumiju i prihvaćaju da svi doživljavamo stres u životu te da to ne možemo promijeniti. Ono što mi sami možemo činiti jest biti otvoreni, fleksibilni te biti voljni prilagoditi se novoj situaciji.
3. Unutarnji lokus kontrole – ljudi s visokom otpornošću vjeruju da oni svojim postupcima utječu na vlastite rezultate u životu. Premda postoje situacije koje se ne mogu kontrolirati, ipak svatko od nas može odlučiti kako će se nositi s novonastalom situacijom. S druge strane, ljudi koji nemaju otpornost su skloni prebacivati krivnju i odgovornost na vanjske uzroke.
4. Dobre vještine za rješavanje problema – ljudi s visokom otpornošću mogu uočiti važne detalje koji ih mogu dovesti do rješenja situacije na pozitivan način.
5. Povezanost s drugima – iznimno je važno imati podršku od članova obitelji, prijatelja i kolega jer oni mogu pružiti osjećaj sigurnosti, povezanosti i dati neke nove ideje kako riješiti situaciju.
6. Pozitivno doživljavanje sebe te vjera u vlastite snage – umjesto da se dožive kao žrtve situacije, ljudi s visokom otpornošću vjeruju u sebe, vjeruju da imaju kapaciteta i sposobnosti da prežive stresnu situaciju.
7. Ugodne emocije – ljudi s visokom otpornosti su skloni više uočavati pozitivno značenje problema s kojim se suočavaju (primjerice, sretni su što su živi) te, posljedično, imaju manje depresivnih simptoma.
8. Humor – kao jedna od vještina suočavanja kod ljudi s visokom otpornošću humor se pokazao kao korisnom metodom za održavanje ugodnog i pozitivnog raspoloženja.
9. Traženje pomoći – način kako se može podržati i osnažiti otpornost je potražiti pomoć. Izvor pomoć mogu biti različiti – knjige/tekstovi, razgovori s bliskim ljudima, savjetodavno/ terapijski rad.
Možda i vi prepoznajete neke od pobrojanih karakteristika kod sebe. Ako ih ne prepoznajete kod sebe – ne brinite! Pokazalo se da otpornost nije karakteristika ličnosti, što znači da se time ne rađamo već da to učimo, razvijamo i njegujemo tijekom života (Gjurković i sur., 2016.). Što je više prilika u kojima nešto učimo, vježbamo to lakše koristimo isto. Svoju otpornost možemo jačati i izgrađivati u svakodnevnim i „manjim" situacijama, kao što smo to opisale na našem primjeru s obilježavanjem Majčina dana, isto kao i u „većim" stresnim situacijama poput gubitka bliskih osoba, prekida bliskih odnosa/braka, financijskih problema...
Nadamo se da će vam ovaj tekst, drage majke, pomoći da budete sekvoje!
„Divovske kalifornijske sekvoje mogu živjeti tisućama godina i izuzetno su dobro prilagođene za opstanak u šumskim požarima. Njihova kora debljine i do 90 cm vlaknasta je i izbrazdana, te sadrži taninsku kiselinu koja pruža zaštitu od požara, a rijetka krošnja od vazdazelenih iglica nalazi se dovoljno visoko iznad tla da izbjegne vatru. Zahvaljujući tome, divovske sekvoje uspjele su tako dugo preživjeti u okruženju povremenih šumskih požara, koji su im zapravo i koristili jer bi vatra očistila konkurentsku vegetaciju, obogatila tlo i omogućila njihovim mladicama pristup sunčevoj svjetlosti."
Baš kao što povremeni šumski požari koriste sekvojama, povremene teške i stresne životne situacije i nama koriste, jer nam daju priliku da gradimo svoju otpornost!
Kako bismo vam pomogle da vježbate otpornost u „maloj" situaciji ostavljamo vas s ovom savršeno nesavršeno obrezanom fotografijom.
Sretan Majčin dan!
Kristina Bušljeta i Mirna Pašalić Katić, socijalne radnice
Literatura:
1.Gabor Mate (2020.). Kada tijelo kaže ne: cijena skrivenog stresa. Mozaik knjiga.
2.Gjurković, T., Knežević, T. i Borić, J. (2016.). Transakcijom analizom do psihološke otpornosti. Priručnik o jačanju psihološke otpornosti djece i odraslih. Centar Proventus.