Podrška roditeljima s iskustvom gubitka djeteta u trudnoći, tijekom i/ili nakon poroda

„Davanje glasa roditeljima i djeci koja nisu tu, a ipak su cijelo vrijeme tu!”

Kao javna ustanova utemeljena radi pružanja usluga savjetovanja, ciljanih programa radionica i pomoći i podrške svim obiteljima i pojedincima, prepoznali smo da unutar javnih sustava izostaju dostupni i prilagođeni oblici pomoći i podrške roditeljima s iskustvom gubitka djeteta u trudnoći, tijekom i nakon poroda.

Često takav gubitak ostaje prešutan i neprepoznat te roditelji nakon bolnog iskustva imaju osjećaj da ostaju sami sa sobom i svojom boli unutar društva koje je, čini se, neosjetljivo prema tom gubitku ili ga ne prepoznaje pa ne može adekvatno odgovoriti. Roditelji se u takvim okolnostima često osjećaju izgubljeno, nisu sigurni što „trebaju“ osjećati, koliko dugo tuga traje, kako razgovarati s okolinom ili s djecom, ako ih već imaju. Različite i intenzivne emocije nakon gubitka djeteta mogu pridonositi i određenoj napetosti u partnerskom odnosu jer svaki roditelj tuguje na svoj način i vlastitim tempom. To može izazvati i nerazumijevanje, povlačenje ili konflikte.

Uz stručnu podršku, roditelji mogu u podržavajućem okruženju i uz vodstvo istraživati i bolje razumjeti svoje emocionalne i misaone doživljaje sprječavajući time preplavljenost i „zarobljenost“ u svome iskustvu gubitka, kako bi se u odgovarajućem trenutku mogli vratiti svakodnevnim obvezama i planiranju budućnosti. Stručna pomoć omogućuje roditeljima i siguran prostor za zajedničku komunikaciju, izražavanje emocija i učenje kako se međusobno podržati, čime se smanjuje rizik od udaljavanja ili prekida veze/braka.

Prepoznajući gubitak djeteta u trudnoći, tijekom i nakon poroda željeli smo dati svoj doprinos razvoju dostupne, besplatne i stručne podrške u procesu tugovanja te od 2024. godine u Obiteljskom centru, Područna služba Grad Zagreb obilježavamo Međunarodni dan sjećanja na bebe anđele (eng. Pregnancy and Infant Loss Remembrance Day).

Tako smo u listopadu 2024. održali susret „Kroz tugu nema prečice“ s roditeljima koji su doživjeli ovu vrstu gubitka, dok smo ove godine pozvali roditelje da s nama podijele svoja razmišljanja i iskustva u obliku kraćeg online upitnika kako bismo od samih roditelja čuli što im je potrebno. Rezultate dobivene u online upitniku sažeto ćemo prezentirati u idućem odlomku.

Dobiveni uvidi ne bi bili mogući bez svih roditelja koji su s nama podijelili svoje iskustvo gubitka te svih pojedinaca, udruga i ustanova koje su pomogle proširiti vijest o prikupljanju podataka!

Iskustva roditelja povezana s gubitkom djeteta u trudnoći, tijekom i nakon poroda

Online upitnik podijeljen je putem Facebooka na stranicama i grupama koje okupljaju roditelje, trudnice i majke s iskustvom gubitka djeteta u trudnoći, tijekom i nakon poroda.

Upitnik je ispunilo ukupno 49 majki s iskustvom gubitka. Pitanja su bila usmjerena na podršku koju su primile ili nisu primile u procesu tugovanja nakon gubitka u okviru neformalne mreže podrške – od strane obitelji i prijatelja te online grupa podrške (npr. na Facebooku) te u okviru formalnog sustava podrške – u okviru zdravstvenog sustava i izvan zdravstvenog sustava. Također nas je zanimao i stav prema mogućem sudjelovanju u grupama podrške uživo. Na kraju upitnika je ostavljen prostor za slobodno dijeljenje bilo čega što im je još bilo važno reći.

Iz dobivenih odgovora prepoznali smo sljedeće teme:

1. Emocionalna podrška i potreba za razumijevanjem

• ključne riječi: podrška, razumijevanje, tuga, prihvaćanje, osjećaji
• opis: sudionice ističu osjećaj da su „same“, a imaju potrebu za razumijevanjem i empatičnim slušanjem
• citati: „Najviše mi je pomogla žena koja je prošla isto, samo da mogu razgovarati bez osude.“ // „Često osjećam da nemam s kim razgovarati i razmijeniti svoju tugu i osjećaje i onda to nosim u sebi i sama sa sobom, što ponekad stvarno nije lako.“

 

2. Bliski odnosi i društvena stigma

• ključne riječi: suprug, obitelj, prijatelji, podrška, nerazumijevanje
• opis: većini sudionica je u nošenju s gubitkom pomagao partner i obitelj, no ističu i osjećaj nerazumijevanja unutar obitelji i šire zajednice te negiranje gubitka.
• citati: “Čak se i puno mojih bližnjih ponaša kao da nikada nisam ni bila trudna niti rodila niti da je umro, kao da se ništa od toga nije dogodilo.“ // „Shvatila sam da nisam sama i da se takvi gubici događaju često, ali o tome nitko ne priča.“ // „Shvatila sam da nisam jedina koja plače za svojim djetetom dok većina dijete koje nije rođeno ni ne smatra kako je to dijete.“

 

3. Online zajednice i grupe podrške

• ključne riječi: online, grupa, iskustvo, dijeljenje, zajednica
• opis: digitalni prostori imaju ključnu ulogu u osjećaju pripadnosti; sudionice ističu da se u online svijetu povezuju „po boli“
• citati: „Pomažu iskustva drugih žena da se ne osjećam kao da sam jedina kojoj se to dogodilo.“ // „Izrazito su mi pomagala svjedočanstva drugih mama po raznim forumima, grupama. Mislim da me to i održalo ubrojivom – potpuno razumijevanje druge osobe koja je to prošla.“

 

4. Stručna podrška unutar zdravstvenog sustava i izvan zdravstvenog sustava

• ključne riječi: psiholog, bolnica, razgovor, savjetovalište, iskustvo
• opis: sudionice su imale neujednačena iskustva podrške – od iznimno pozitivnih do vrlo negativnih iskustava unutar zdravstvenog sustava, dok stručnu podršku koju su same potražile i plaćale izvan zdravstvenog sustava doživljavaju pozitivnom i pomažućom.
• citati: „Bila sam dosta izgubljena i sve je bilo mehanički, nisam se osjećala baš podržano, dapače.“ // „U tom trenu-nitko! Mogu samo reći sve negativno.“ // „Ljubazna i draga medicinska sestra bez koje bi cijeli taj proces puno teže podnijela.“ // „Babice su bile predivne, sve medicinske sestre koje su me obilazile kao i psihologica.“

 

Daljnja analiza odgovora pokazuje kako većina žena nije imala informaciju o dostupnoj podršci. Mnoge su sudionice upravo taj izostanak informacije o besplatnim mogućnostima podrške navele kao razlog nekorištenja stručne pomoći – bilo unutar zdravstvenog sustava (npr. psihijatri) bilo savjetodavno u okviru rada Obiteljskog centra, udruga, vjerskih zajednica.

 

O potrebnoj podršci iz perspektive majki s iskustvom gubitka

Mnoge sudionice su u otvorenom dijelu upitnika navodile ideje o tome kakva podrška im je potrebna nakon iskustva gubitka te kako povećati razinu informiranosti o mogućnostima podrške, ali i razinu svijesti u društvu u vezi s gubitkom djeteta u trudnoći, tijekom i/ili nakon poroda.

Ovdje ćemo izdvojiti neke citate majki:

• „Treba povećati svijest o tome da život nije ružičast i svaka trudnoća divna i krasna, ali ne tako da se unese strah među žene već da u teškim trenucima znamo da nismo sami, nismo jedini, da otkrijemo koliko smo jaki i da možemo.“
• „Spomenite često mamama ime njihovih beba, nećete ih podsjetiti na sve to, te bebe su uvijek u mislima svoje mame.“
• „U tom trenutku mi je bila potrebna konkretna pomoć. Da mi netko kaže koje opcije imam, zašto i kako će se dogoditi. Sve smo sami morali tražiti.“ (u vezi s pokopom djeteta)
• „Još želim reći da se mora što više osvijestiti sve aktere u bolnici i druge pojedince o izjavama koje nam nikako ne sjedaju dobro: “Brzo ćeš ti to zaboraviti, možda je tako bolje, Bog je tako htio; još ste mladi, bit će djece.”
• „Mislim da bi bili dobri letci, plakati i slično po bolnicama, da žene znaju kome se mogu obratiti.“
• „Važan je proces prihvaćanja gubitka – nadjenuti bebi ime, ako je rana i trudnoća, važno je ukopati posmrtne ostatke da roditelji imaju mjesto gdje će staviti cvijet ili svijeću. Okružite se prijateljima koji će znati osluškivati vaše potrebe i s ljubavlju vam pokazati da niste sami. I uvijek jednako boli – bilo to 5, 15 ili 40tt, bilo to prvo, peto ili osmo dijete.“

 

Gubitak djeteta, bez obzira na trenutak u kojem se dogodi, iskustvo je koje duboko mijenja život roditelja. Ovo naše kraće online istraživanje i susret s roditeljima s iskustvom gubitka djeteta u trudnoći, tijekom i/ili nakon poroda pokazali su koliko je važno prepoznati tugu, zbunjenost, ljutnju… i dati prostor različitim i intenzivnim doživljajima, omogućiti im da budu viđeni i priznati, umjesto prešućeni.

Na tome tragu, izdvajamo sljedeće iz letka o tugovanju i podršci u tugovanju koji je pripremila prof.dr.sc. Lidija Arambašić (dostupno na web stranici Ureda UNICEF-a za Hrvatsku: https://www.unicef.org/croatia/izvjesca/letci-gubitak-djeteta):

„Ako vam ljudi oko vas na različite načine (iako u dobroj namjeri) šalju poruku da, ustvari, niste doživjeli gubitak “jer se još niste uspjeli (jako) vezati za svoje dijete”, “jer niste imali priliku upoznati svoje dijete pa i nemate za kim tugovati”, nemojte ih slušati!

Vjerujte sebi i držite se vrlo jednostavne definicije GUBITKA: to je sve ono što smo nekad imali, a sad više nemamo! A imali ste nade i očekivanja te s tim povezane misli i osjećaje, imali ste zamišljanja, sanjarenja, različite planove, osjećali ste privrženost djetetu (a ona se uspostavlja i prije njegova rođenja) itd., a sve to sada, nažalost, više nemate.“

Roditelji koji su hrabro progovorili o svom iskustvu gubitka naglašavaju potrebu za razumijevanjem, suosjećanjem i dostupnom stručnom podrškom – kako bi mogli svoje emocionalne doživljaje proživjeti i integrirati u svoje životno iskustvo, a ne potisnuti. Važno je da i društvo u cjelini te formalni sustavi – zdravstveni sustav, sustav socijalne skrbi – razviju senzibilitet za ovu temu te osiguraju pristupe koji poštuju emocionalnu stvarnost roditelja.

Otvaranjem prostora za dijalog, razmjenom iskustava i pružanjem podrške – i stručne i ljudske – gradimo kulturu suosjećanja u kojoj roditelji s iskustvom gubitka djeteta nisu sami. Time čuvamo sjećanje na djecu koja „nisu tu, a ipak su cijelo vrijeme tu“ te potvrđujemo da je svaka ljubav, koliko god trajala, vrijedna poštovanja, priznanja i sjećanja.

 

Kristina Bušljeta, mag.act.soc.

mr.sc. Roberta Brusić Pavičić, soc.pedagog