Uloga Obiteljskog centra u prevenciji, ranom prepoznavanju i pružanju podrške žrtvama nasilja

Rodno uvjetovano nasilje

Svake godine 25. studenoga svijet obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama – datum izabran u spomen na sestre Mirabal, tri Dominikanke brutalno ubijene 1960. po nalogu diktatora Rafaela Trujilla zbog političke borbe za slobodu.

Iako danas postoji međunarodni pravni okvir, brojne kampanje i veća vidljivost problema, rodno uvjetovano nasilje i dalje je jedno od najrasprostranjenijih kršenja ljudskih prava. Prema definiciji Europskog parlamenta (2021.) rodno uvjetovano nasilje obuhvaća svaki čin nasilja usmjeren prema osobi na temelju njezina spola ili roda, koji rezultira ili može rezultirati tjelesnom, seksualnom, psihološkom ili ekonomskom štetom ili patnjom. Ovaj oblik nasilja proizlazi iz neravnoteže moći, pri čemu počinitelji nastoje žrtvu poniziti i stvoriti osjećaj podređenosti (Vijeće Europe, n.d.). Prema Europskom parlamentu (2021.), rodno uvjetovano nasilje uključuje fizičko, seksualno, psihičko i ekonomsko nasilje, kao i uhođenje, uznemiravanje te poticanje na mržnju putem interneta.

U Hrvatskoj, kao i drugdje u svijetu, veliki dio nasilja događa se upravo u obitelji – prostoru koji bi trebao biti siguran, a često postaje mjesto straha.

Prvo opsežno viktimološko istraživanje o rodno uvjetovanom nasilju u Hrvatskoj, koje je obuhvatilo čak 23.000 ispitanika u dobi od 18 do 74 godine. Rezultati pokazuju da je 27 % žena izjavilo kako su tijekom života doživjele psihološko nasilje od sadašnjeg ili bivšeg partnera, dok je 8 % prijavilo iskustvo fizičkog nasilja, uključujući prijetnje. Najveća učestalost partnerskog nasilja zabilježena je među ženama u dobi od 18 do 29 godina (37 %), no prisutno je i u starijim dobnim skupinama. Istraživanje također ukazuje da je 36 % ispitanica bilo izloženo nekom obliku seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu. Dobiveni podaci pružaju važan temelj za oblikovanje učinkovitih politika zaštite od nasilja te ukazuju na potrebu jačanja sustava prijavljivanja, budući da nasilje i dalje ostaje nedovoljno prijavljeno. (IUS-Info, 2023.)

Na problem nasilja i rodno uvjetovanog nasilja Hrvatska odgovara kroz zakonodavni okvir i uspostavu jasnih procedura. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji propisuje što se smatra obiteljskim nasiljem te definira krug osoba koje se smatraju članovima obitelji. Kazneni zakon dodatno regulira rodno uvjetovano nasilje i nasilničko ponašanje u obitelji. Osim toga, Protokol o postupanju u slučaju nasilja u obitelji precizira obaveze policije, zavoda za socijalni rad, pravosuđa, zdravstvenih i obrazovnih institucija te utvrđuje načine njihove suradnje, osiguravajući koordinirani odgovor na nasilje i zaštitu žrtava.

Nasilje u partnerskim odnosima

Nasilje u partnerskim odnosima je skup ponašanja koja teže kontroli nad drugom osobom uporabom sile, zastrašivanjem i manipuliranjem, razumijeva zlouporabu moći u odnosima koji se ne temelje na jednakosti. Odvija se između partnera koji su u braku, partnera u predbračnim i izvanbračnim vezama, bivšim partnerima.

Različiti su oblici moći i kontrole koje nasilna osoba može primjenjivati nad drugom i kada govorimo o nasilju, važno je razumjeti njegove vrste:

Fizičko nasilje je namjerno nanošenje tjelesnih ozljeda. To uključuje šamaranje, udaranje, nanošenje opeklina, bacanje na pod, uskraćivanje hrane, davanje otrovnih sredstava, alkohola ili neodgovarajućih lijekova, pokušaj utapanja i davljenja, premlaćivanje, ranjavanje.

Psihičko nasilje su prijetnje tjelesnim ozljeđivanjem, prijetnje ubojstvom, prijetnje ugrožavanjem osobne sigurnosti, prijetnje uskraćivanja financijskih sredstava, vrijeđanje osobe i njenog dostojanstva, vikanje, ponižavanje, ucjenjivanje, zastrašivanje, manipuliranje.

Seksualno nasilje je seksualna zlouporaba partnera koja uključuje prisiljavanje na seksualne odnose, zabranjivanje korištenja kontracepcije, prisiljavanje na ženi neprihvatljive oblike seksualnog ponašanja, prisiljavanje na pornografiju.

Ekonomsko nasilje je uskraćivanje financijskih sredstava za osnovne životne potrebe osobama kojima po zakonu pripada uzdržavanje, ne plaćanje alimentacije, sprječavanje zapošljavanja ili zadržavanja posla, zabranjivanje ili ograničavanje raspolaganja novcem.

Prema Sesar i Dodaj (2014.), mogu se razlikovati četiri osnovna oblika nasilja: nasilje povezano s razdvajanjem, situacijsko nasilje, nasilje temeljeno na kontroli i prisili te nasilje kao odgovor na napad. Situacijsko nasilje najčešće se pojavljuje i nastaje kada verbalni sukob preraste u fizički, primjerice kroz guranje. Nasilje potaknuto razdvajanjem ili razvodom često se očituje javnim ponižavanjem. Oblici nasilja koji uključuju kontroliranje odnose se na različite vrste prijetnji i zastrašivanja.

Svaki oblik nasilja, tjelesno, psihičko, spolno ili ekonomsko, ostavlja duboke posljedice na žrtvu, obitelj i zajednicu. Posljedice zlostavljanja mogu biti tjelesne, psihičke, posljedice na planu ponašanja, ekonomske i socijalne.

Tjelesne posljedice su hematomi, prijelomi, ugrizi, opekline, ozljede glave i mozga, stalni umor, glavobolje.

Psihičke posljedice su osjećaj straha, osjećaj krivnje i srama, osjećaj ljutnje, tjeskoba, potištenost, poremećaji spavanja, gubitak samopoštovanja i osjećaja sigurnosti.

Na planu ponašanja, osoba se povlači u sebe, smanjuje kontakt ili u potpunosti prekida kontakt s drugima, počinje ili povećava konzumaciju alkohola, cigareta, lijekova, hrane.

Ekonomske i socijalne posljedice su ograničena sloboda odlučivanja, sloboda kretanja, raspolaganja financijama i imovinom, zasnivanje i održavanje radnog odnosa (dugotrajna bolovanja, sramoćenje u radnoj sredini).

Utjecaj na djecu

Djeca koja odrastaju u okruženju obilježenom nasiljem unutar obitelji često razvijaju različite probleme u ponašanju te imaju emocionalne teškoće.

Ova rana iskustva mogu povećati rizik da kasnije u životu budu počinitelji ili žrtve nasilja.

Osim toga, nasilje između intimnih partnera povezuje se s povišenim stopama smrtnosti i pobolijevanja među dojenčadi i djecom (WHO, 2024.).

Zašto žrtve ostaju?

Odluka da žrtva ostane u nasilnoj vezi ili okruženju često je posljedica složenih i međusobno povezanih razloga. Strah od partnera, briga za djecu te financijska ovisnost mogu spriječiti odlazak, dok nada da će nasilje prestati često proizlazi iz romantiziranja veze ili uvjerenja da partner „ne zna bolje voljeti“. Osjećaj bespomoćnosti, društveni i vjerski stavovi koji ostanak doživljavaju kao „dužnost“, socijalna izolacija i nepoznavanje vlastitih prava dodatno ograničavaju mogućnosti reakcije.

Razumijevanje ovih razloga ključno je kako bi se žrtvama pružila podrška.

Uloga Obiteljskog centra

Obiteljski centar, kao dio sustava socijalne skrbi, ima ključnu ulogu u prevenciji, ranom prepoznavanju i pružanju podrške žrtvama nasilja u obitelji.

Edukacija i prevencija ključni su za smanjenje nasilja jer pomažu ranije prepoznati problem, naučiti nenasilno rješavanje sukoba i razviti zdravije međuljudske odnose. U tom kontekstu, Obiteljski centar provodi različite aktivnosti usmjerene na prevenciju nasilja. Programi za djecu, mlade i roditelje pomažu u prepoznavanju ranih znakova nasilja i razvijaju vještine nenasilnog rješavanja sukoba, učinkovite komunikacije i promicanja rodne ravnopravnosti.

Obiteljski centar nudi usluge usmjerene na prevenciju i intervenciju u slučajevima nasilja:

Savjetovanje i psihosocijalno savjetovanje uključuju individualni rad sa žrtvama nasilja i pružaju psihosocijalnu pomoć i podršku.

Psihosocijalni tretmani prevencije nasilničkog ponašanja – ova socijalna usluga pruža savjetodavno-terapijski i psihoedukativni tretman usmjeren na zaustavljanje i prevenciju nasilničkog ponašanja u obitelji i među partnerima. Namijenjena je pojedincima i partnerima kod kojih postoji rizik od nasilja, a nije izrečena sudska mjera obveznog tretmana, uključujući situacije u kojima je potrebno zaštititi sigurnost članova obitelji i dobrobit djeteta.

Tretman traje šest mjeseci za pojedince, kroz dva individualna i 12 do 16 grupnih susreta, dok se kod partnera provodi kroz deset do 16 susreta, dijelom zajedničkih, dijelom odvojenih. Program je strukturiran, temeljen na kognitivno-bihevioralnom i psihoedukativnom pristupu te pomaže korisnicima u stjecanju samokontrole, socijalnih vještina, nenasilne komunikacije i odgovornosti za vlastito ponašanje.

Usluga je rodno osjetljiva i posebno vodi računa o tome da su žene češće žrtve teškog partnerskog nasilja, osiguravajući zaštitu od rodno stereotipnog i diskriminirajućeg ponašanja.

Razumijevanje oblika i vrsta nasilja i njegovih uzroka i posljedica, razloga zbog kojih žrtve ostaju, razbijanje mitova o nasilju i kontinuirano podizanje svijesti u zajednici temelj su stvaranja sigurnog i podržavajućeg okruženja za sve članove društva. Upravo zato Obiteljski centar, s drugim dionicima sustava, ostaje mjesto stručne podrške, osnaživanja i povjerenja.

Maja Proso, mag.act.soc.,univ.spec.act.soc.

Obiteljski centar

Područna služba Splitsko-dalmatinska

Literatura:

1. Ajduković, M. i Pavleković, G. (2000). Nasilje nad ženom u obitelji. Zagreb: Društvo za psihološku pomoć.
2. Dodaj, A., Sesar, K. i Šimić, N. (2017). Nasilje u mladenačkim vezama: teorijski pristupi. Socijalna psihijatrija, 45(2), 95-104
3. IUS-Info. (2023). Prvim istraživanjem o rodno uvjetovanom nasilju obuhvaćeno čak 23.000 ispitanika. IUS-Info.
4. Kazneni zakon. Narodne novine, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24, 136/24.
5. Vijeće Europe. (2011). Convention on preventing and combating violence against women and domestic violence (Istanbul Convention).
6. World Health Organization (2024). Violence against women.
   https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/violence-against-women
7. Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji. Narodne novine, br. 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24.