Organiziran tematski simpozij „Nevidljivo nasilje – nasilje nad osobama s invaliditetom“

U Vodicama je 13. i 14. studenog održana stručno-znanstvena konferencija „Unaprjeđenje sustava usluga i kvalitete podrške u zajednici za osobe s invaliditetom – 2025.“. Na poziv organizatora, Centra za socijalnu inkluziju Šibenik, Obiteljski centar, Područna služba Šibensko-kninska organizirao je tijekom trajanja konferencije tematski simpozij „Nevidljivo nasilje – nasilje nad osobama s invaliditetom“. Cilj simpozija bio je pružiti okupljenima jasne informacije o prevalenciji i utjecaju nasilja na osobe s invaliditetom, kao i dragocjena iskustva iz prakse. Nasilje nad osobama s invaliditetom često je neprepoznato, nevidljivo i marginalizirano.

Hrvatski pravni sustav je ratifikacijom Konvencije o pravima osoba s invaliditetom usvojio socijalni pristup invaliditetu, prihvaćajući da invaliditet nastaje kao rezultat međudjelovanja osobe s oštećenjem zdravlja i prepreka u okolini koje postoje izvan pojedinca.

Marina Elez Urlić, savjetnica Pravobranitelja iz PU Split, upozorila je kako predrasude društva, stigma, diskriminacija i neinformiranost o invaliditetu i razvojnim poteškoćama djece doprinose većoj pojavnosti svih oblika nasilja nad osobama s invaliditetom. Osobe s invaliditetom, kao i djeca s teškoćama u razvoju, mogu biti meta nasilja koje je motivirano upravo njihovom različitošću – bilo fizičkom, mentalnom ili komunikacijskom što takvom protupravnom napadu daje obilježje zločina iz mržnje odnosno govora mržnje. Dodala je i kako UN-ova Konvencija o pravima osoba s invaliditetom (KPOSI) izričito priznaje da su žene i djevojčice s invaliditetom izložene višestrukoj diskriminaciji. Zaključak izlaganja je kako se društvo susreće s važnim izazovom u vidu nužnosti daljnjih istraživanja, bolje evidencije i prilagođene podrške svim osobama s invaliditetom, a u skladu s Konvencijom čija smo potpisnica.

Jelena Kenđel Čular iz Obiteljskog centra, Područne službe Šibensko – kninske održala je izlaganje na temu „Psihološke posljedice nasilja i specifičnosti nasilja nad osobama s invaliditetom“. Tijekom izlaganja naglasila je kako je nasilje namjeran oblik ponašanja čiji je cilj zadobivanje ili zadržavanje moći i kontrole nad drugom osobom, ali da osim „privatnog“ zbog ozbiljnih dugoročnih posljedica predstavlja i javnozdravstveni problem koji zahtijeva koordiniran odgovor sustava. Pozvala je okupljene da osim o pomoći osobama s invaliditetom koje su doživjele nasilje razmišljaju o osnaživanju samih osoba u skladu s danas prevladavajućim modelima podrške, prevencije i tretmana koji se fokusiraju na resurse i sposobnosti žrtve te autonomiji pojedinca (pristup temeljen na znanju o traumi, osobno usmjereni pristup, model samozastupanja i rehabilitacija u zajednici).

Marta Grbić Barać, voditeljica Skloništa za žene žrtve nasilja Caritasa Splitsko-dalmatinske nadbiskupije istaknula je kako se složenost problematike nasilja nad ženama s invaliditetom dodatno produbljuje, zbog samih obilježja nasilja, specifičnosti različitih vrsta invaliditeta, ali i neadekvatnog institucionalnog odgovora u zaštiti i rehabilitaciji tih žena. Analiza slučajeva smještaja u skloništima pokazuje kako su postojeće usluge nedovoljno prilagođene: prostori neprilagođeni osobama s tjelesnim invaliditetom, nedostatak tumača znakovnog jezika i prilagođenih informacija ograničava komunikaciju, a kod žena s intelektualnim i psihičkim teškoćama prisutne su dodatne poteškoće u prilagodbi na smještaj te razumijevanju pravnog i institucionalnog okvira zaštite. Ipak, iskustvo boravka u sigurnom okruženju često predstavlja ključan moment osnaživanja i oporavka.

Unaprjeđenje zaštite osoba s invaliditetom mora se temeljiti na pristupu usmjerenom na žrtvu, gdje psihološko osnaživanje ima jednako važnu ulogu kao i fizička sigurnost. Time se osobama s invaliditetom omogućuje ne samo izlazak iz nasilnog odnosa, već i dugoročna reintegracija i izgradnja kvalitete života utemeljene na dostojanstvu i jednakosti.

Zaštita osoba s invaliditetom mora postati prioritet društva – ne samo kao pitanje socijalne skrbi, već i temeljno pitanje ljudskih prava i jednakosti.