Svake treće nedjelje u lipnju obilježavamo Međunarodni dan očeva – taj dan je prilika da se podsjetimo na važnost očeva i njihove jedinstvene uloge u životima djece. Iako se tradicionalno puno pažnje posvećuje ulozi majke, suvremena znanstvena i stručna saznanja sve više naglašavaju da je aktivna uključenost oca iznimno važna za zdrav emocionalni, socijalni i kognitivni razvoj djeteta, ali i za cjelokupnu dobrobit obitelji.

Uključen otac kao sigurna baza i podrška

Istraživanja pokazuju da djeca koja imaju blizak i stabilan odnos s ocem razvijaju bolju emocionalnu regulaciju, imaju višu razinu samopouzdanja i bolje razvijene socijalne vještine. Otac koji je emocionalno dostupan, prisutan i zainteresiran za djetetov svakodnevni život djeluje kao sigurna baza, što djetetu pruža osjećaj stabilnosti i pripadnosti.

Uloga oca se odnosi na ulogu u ravnopravnom roditeljstvu koje podrazumijeva aktivno sudjelovanje u odgoju, donošenju odluka, postavljanju granica, ali i u svakodnevnim, običnim trenucima – igri, razgovoru, zajedničkom obroku ili odlasku u park, a ne samo „pomoć“ oko djece.

Uključenost očeva pozitivno utječe na sve aspekte dječjeg razvoja:

• Emocionalni razvoj: Djeca s uključenim očevima lakše razvijaju empatiju i otpornost.
• Kognitivni razvoj: U prvim godinama života, igra i interakcija s ocem potiče razvoj jezičnog izražavanja i logičkog razmišljanja.
• Školski uspjeh: Djeca čiji očevi sudjeluju u obrazovanju (npr. odlazak na roditeljske sastanke, pomoć u učenju) mogu ostvariti bolje akademske rezultate.
• Socijalne vještine: Očeva uključenost doprinosi razvoju odgovornosti, suradnje i samopoštovanja kod djece.

Različiti stilovi roditeljstva – komplementarna snaga oca i majke

U mnogim obiteljima očevi donose drugačiji pristup odgoju od majki – što ne treba gledati kao suprotnost, već kao komplementarnost. Igra s ocem često uključuje više fizičke aktivnosti, izazove i istraživanja, što djeci može pomoći u razvoju samostalnosti i hrabrosti. U tom kontekstu, otac može pružiti jednako vrijedan, ali drugačiji doprinos djetetovu razvoju.

Ključno je da roditelji, i majke i očevi, razvijaju suradnički i usklađen roditeljski odnos, u kojem se međusobno podržavaju i dogovaraju oko granica, pravila i odgojnih postupaka, čak i onda kada se u suštini ne slažu.

Očev identitet – promjene i izazovi

Društvene norme i očekivanja od očeva značajno su se promijenili u posljednjim desetljećima. Sve se više govori o angažiranom očinstvu, što podrazumijeva emocionalnu bliskost, otvorenost za izražavanje nježnosti i brige te aktivno uključivanje u svakodnevnu brigu o djeci.

Ipak, mnogi očevi i dalje nailaze na prepreke: radne obveze, društvene predodžbe o muškoj ulozi, pa čak i vlastite nesigurnosti oko toga kako “ispravno” biti tata. U tom smislu važno je stvarati podršku očevima – kroz fleksibilne radne uvjete, očinski dopust, uključivanje u programe podrške roditeljstvu te osiguravanje prostora za otvoreni razgovor o teškoćama koje uloga roditelja donosi.

Očeva prisutnost je važna – i kada nije idealna

Važno je naglasiti da uključeni otac ne mora biti superheroj. Djeca općenito ne trebaju savršene roditelje pa tako ne trebaju niti savršenog oca, ali trebaju autentičnog oca koji je prisutan, sluša, uči, griješi i ispravlja greške. Biti tata znači imati i hrabrost za ranjivost te spremnost na promjenu.

U situacijama gdje otac nije fizički prisutan (zbog razvoda, udaljenosti ili drugih okolnosti), kontakt i uključenost mogu se održavati na razne načine: redovitim pozivima, porukama, interesom za aktivnosti djeteta i emocionalnom dostupnošću. Djeca osjećaju kada je netko prisutan – čak i ako nije uvijek fizički tu.

Očevi su važni – svakog dana

Međunarodni dan očeva prilika je da osvijestimo i cijenimo ulogu koju očevi imaju – ne samo u materijalnom i praktičnom smislu, već i u emocionalnoj povezanosti, podršci i svakodnevnom odnosu. Kroz male, svakodnevne geste – razgovor, igru, prisutnost – očevi ostavljaju dubok i trajan trag u životima svoje djece.