Veličina fonta: + –

Što razlikuje zadovoljne bračne parove od parova koji traže stručnu pomoć?

Petak, 17 Ožujak 2023

1421 Hitova

Apsolutni broj rastavljenih bračnih parova u mnogim je zemljama izrazito velik, no, ako promatramo odnos između broja rastavljenih i novo vjenčanih parova, taj je odnos još nepovoljniji. U nekim je zemljama, kao što su Rusija i SAD, taj odnos približno 50 rastavljenih na 100 novo sklopljenih parova. Iako je zasad u Hrvatskoj on povoljniji, u novije se vrijeme izrazito pogoršava, pa je tako u 2014. godini iznosio 31 rastavljenih na 100 novosklopljenih brakova (Statistički ljetopis, 2015.). Rastava braka posljedica je trajnih negativnih procesa u braku, narušavanja bračnih odnosa i postupnog opadanja bračne kvalitete (Bradbury i Karney, 2010.). Zbog narušenih se odnosa često javlja i bračni stres, a ako duže potraje, bračni ga partneri doživljavaju kao snažnu psihološku nelagodu (Whisman i Baucom, 2012.).

Golem je broj istraživanja koja su nastojala pronaći varijable koje bi mogle utjecati na opadanje bračne kvalitete i posljedično na pojavu nelagode i bračne nestabilnosti. Većina se tih varijabli može podijeliti u 6 skupina:

Demografske karakteristike partnera (spol, zaposlenost, dob partnera, obrazovanje i redoslijed braka). Sve su se te demografske varijable u prijašnjim istraživanjima pokazale prediktivnima za ponašanje partnera u braku, a posebno za povećanje ili smanjenje bračne kvalitete (Vannoy i Cubbins, 2001.; Lichter i Carmalt, 2009.; Zhang i Tsang, 2010.).
Osobnost partnera, ekstraverzija, ugodnost i osobito emocionalna stabilnost bračnih partnera pokazale su se kao važni prediktori partnerskih odnosa i bračne kvalitete. Posebno je niska emocionalna stabilnost bračnih partnera izrazit čimbenik smanjenja bračne kvalitete (Miller, Caughlin i Huston, 2003.; Cundiff, Smith i Frandsen, 2012.).
Sustav vrijednosti bračnih partnera. Ta se skupina sastoji od većeg broja varijabli koje su se u prethodnim istraživanjima pokazale prediktivnima za zadovoljstvo bračnih partnera u braku. Zbog ograničenosti prostora navest ćemo najvažnije: rodne uloge, materijalizam kao vrijednosna orijentacija i religioznost partnera. Pokazalo se da sve tri varijable mogu bilo pozitivno ili bilo negativno djelovati na bračnu kvalitetu (Sussman i Alexander, 1999.; Wiik, Keizer i Lappegard, 2012.).
Bračni procesi ili bračna dinamika. Ova se skupina također sastoji od većeg broja varijabli među kojima su seksualno zadovoljstvo, zadovoljstvo osobnim dohotcima, negativno prelijevanje iz rada na brak i kućanstvo, sve tri dimenzije ljubavi (strast, intimnost i privrženost), potpora partnera i bračni stres. Sve navedene varijable bile su prediktivne za partnerske odnose i bračnu kvalitetu (Bradbury i Karney, 2010.; Greeff i Malherbe, 2001., Perry-Jenkins, Repetty i Crouter, 2001.).
Dobrobit partnera. Za bračnu kvalitetu su prediktivne varijable iz ove skupine globalni ili životni stres, ekonomski stres, pozitivna i negativna afektivnost, tjeskoba i depresija (Cohan i Bradbury, 1997.; Hraba, Lorenz i Pechacova, 2000.; Perren i sur., 2003.). Svaka od njih može ili povećati ili smanjiti doživljaj bračne kvalitete, pa će tako pozitivna afektivnost povećati, a ekonomski stres će smanjiti bračnu kvalitetu.
Karakteristike braka također mogu smanjivati ili povećavati bračnu kvalitetu. U tu se skupinu najčešće svrstava bračni staž ili trajanje braka, broj djece u obitelji, kohabitacija prije braka i redoslijed braka (Shapiro, Gottman i Carrere, 2000., Wiik, Keizer i Lappegard, 2012.).

Ako neka od navedenih varijabli, ili možda više njih tijekom dužeg vremena djeluje negativno, odnosno smanjuje bračnu kvalitetu jednoga ili oba partnera, često se kao neposredna posljedica javlja psihološka nelagoda (distres). Iako nelagoda nije središnja tema ovoga rada, smatramo da treba nešto kazati i o nelagodi jer je ona česta posljedica problema koje doživljavaju bračni partneri.

Psihološka se nelagoda definira kao »negativna reakcija na stres koja uključuje negativne emocije i psihofizičke reakcije. To je vrsta stresa koja je posljedica suočavanja s pretjeranim zahtjevima, gubitcima ili percipiranom prijetnjom, a koja ima izrazito negativno djelovanje izazivanjem fizičke i psihološke neprilagodbe te ozbiljno ugrožava zdravlje pojedinca« (APA, 2015., 326: 11). Operacionalizira se kao visok rezultat na ljestvicama globalni stres, tjeskoba, somatizacija i depresija.

Psihološka nelagoda manifestira se u emocionalnim reakcijama i međusobnom ponašanju partnera koje negativno djeluje na partnerske odnose i smanjuje bračnu kvalitetu (Drapeau, Marchand i Beaulieu-Prevost, 2012.; Whisman i Baucom, 2012.; Bodenman i Randal, 2013.). Posljedice psihološke nelagode su višestruke. Ponajprije, pojedinci koji doživljavaju psihološku nelagodu ponašaju se različito od onih koji ne doživljavaju nelagodu i prema partneru, ali i prema ostalima: oni su tri puta češće loše raspoloženi, iritabilni i skloni izazivanju sukoba, također, dvostruko su češće tjeskobni i dvostruko češće uživaju psihoaktivne droge (Whisman, 1999.; Balderrama-Durbin, Douglas i Balsis, 2015.). Izrazit problem partnera koji osjećaju nelagodu jest pojava depresije. Svi oblici depresije, od najblaže pa do teže ili kliničke depresije, mnogo su prisutniji kod partnera koji doživljavaju psihološku nelagodu u braku, nego kod pojedinaca koji žive u sretnom braku (Whisman i Keiser, 2008.). Korelacija između nelagode i depresije kod žena je 0,42, dok je kod muževa nešto niža (r = 0,37) (Whisman i Keiser, 2008.). Stoga nije neobično da oni bračni partneri koji imaju problema u braku nisu životno zadovoljni, pa neki od njih traže stručnu pomoć kako bi smanjili nelagodu i poboljšali bračne odnose i životno zadovoljstvo (Pihet i sur., 2007.; McShall i Johnson, 2015.).

Svi dosad izneseni zaključci istraživanja dobiveni su i vrijede za Sjevernu Ameriku, te kao što mnogi napominju, iako su vrijedni i instruktivni, pitanje je koliko su univerzalni ili koliko se mogu primijeniti na druga i drugačija kulturalna okruženja (Whisman i Schonbrun, 2009.). Doista je logično pretpostaviti da socio-kulturalni kontekst unutar kojeg žive bračni partneri može djelovati na pojavu bračnog stresa, pogotovo ako je stres dugotrajan, pa se kao reakcija javlja psihološka nelagoda. Moguće je stoga postaviti pitanje jesu li i koliko su univerzalne odrednice psihološke nelagode, a i reakcije bračnih partnera na probleme koje imaju u braku ili su one možda specifične za neko kulturalno okruženje. Naravno, primjeren odgovor na ovako postavljeno pitanje može dati samo međukulturalno istraživanje. No, nakon detaljnog pregleda prijašnjih i novijih istraživanja ne možemo istaknuti ni jedan istraživački rad međukulturalnoga pristupa koji bi govorio o razlikama u ponašanju bračnih parova koji su zadovoljni u braku i parova u kojima su partnerski odnosi narušeni, a partneri često osjećaju nelagodu. U nedostatku međukulturalnoga iskustva o ovom problemu, mogla bi, kao djelomična zamjena, poslužiti usporedba niza istraživanja provedenih unutar jedne kulture, a koja su vodila računa o socijalno-kulturalnom kontekstu. Istraživanje o kojemu ovdje izvješćujemo poduzeli smo upravo s namjerom uspoređivanja.

Kad govorimo o bračnim partnerima koji osjećaju psihološku nelagodu, uočavamo postojanje dvije bitno različite skupine unutar te kategorije. To su najprije (1) bračni partneri koji imaju problema u braku i doživljavaju psihološku nelagodu, ali ne traže stručnu pomoć i druga skupina (2) bračni partneri koji osjećaju probleme u braku, žele ih riješiti na pozitivan način, ali smatraju da to ne mogu sami, pa su odlučili zatražiti pomoć stručnjaka za partnerske odnose. U prikazanom istraživanju uvršteni su bračni parovi koji predstavljaju drugu skupinu, oni koji osjećaju nelagodu, te su odlučili potražiti pomoć stručnjaka za partnerske odnose. Tu ćemo skupinu usporediti sa skupinom bračnih partnera koji ne osjećaju nelagodu i nikad nisu potražili stručnu pomoć.

Polazna točka istraživanja nije bila neka teorija. Pristup je mnogo širi, jer smo kao polaznu točku uzeli gledište kulturalne psihologije kao znanstvene discipline »koja je interdisciplinarno proširenje opće psihologije i čiji je predmet izučavanje psiholoških procesa pod neposrednim utjecajem kulture« (APA, 2015.: 274). Prema kulturalnoj psihologiji ponašanje pojedinaca može se razumjeti i objasniti isključivo ako se uzme u obzir socio-kulturalni kontekst u kojem živi pojedinac, u našem slučaju bračni partneri. Ona naglašava važnost specifičnog socio-kulturalnog okruženja za ponašanje pojedinca, što otežava ili gotovo isključuje primjenu teorija i rezultata istraživanja iz jednog društva/kulture na neko drugo društvo/kulturu. Takvo je stajalište ekstremno, ali naglašava potpuno prihvatljivu tvrdnju da se ponašanje pojedinaca ne može razumjeti izvan specifičnog socio-kulturalnog okruženja. Stoga smo odlučili provesti istraživanje u našem socio-kulturalnom okruženju koje bi analiziralo razlike između partnera koji su zadovoljni u braku i onih koji u braku imaju problema te doživljavaju nelagodu i traže stručnu pomoć.